Tehnološka nadgradnja ljudskog tijela je odavno prevazišla protetička pomagala koja su dovedena gotovo do savršenstva.
Najpoznatiji “čovjek kiborg” na svijetu je vjerovatno atletičar Oskar Pistorijus koji se trenutno nalazi na odsluženju zatvorske kazne zbog ubistva. Za razliku od njega, koji je dogradio tijelo da bi mogao da se bavi sportom, postoje ljudi koji ugrađuju pod kožu implante i čipove, antene u lobanju, mozak spajaju s elektrodama, a u oči ubrizgavaju tečnost koja im omogućava bolji vid noću.
Kevin Vorvik, profesor kibernetike na Univerzitetu Reding, poznat po nadimku Kapetan Kiborg, svojevrsni je guru tog pokreta. Prvo je u ruku ugradio mikročip koji je njegov računar na poslu prepoznavao i pozdravljao ga svaki put kada bi registrovao čip. Zatim je ugradio senzore i mikročipove u nerve svoje ruke, a iste takve ugradio je u ruku svoje supruge. Kada bi neko dotakao njenu ruku, Vorvik bi doživio identičan dodir. On je to smatrao oblikom telepatije, jer je njegovim nervima omogućavalo da osjećaju isto što u datom trenutku osjeća njegova supruga. Većina naučnika je njegove ekperimente smatrala čistom zabavom.
Potkožni implanti
Dejv Asprej je takozvani biohaker i koristi kombinaciju tehnologije i nauke da bi unošenjem “koktela” raznih medikamenata s kafom svoj organizam učinio nepobjedivim. Ovaj napitak poznat je kao “kafa otporna na metke” i sadrži vitamine K i C kao i aniracetam, hemijski spoj namijenjen poboljšanju moždanih funkcija. Asprej je dosad potrošio stotine hiljada dolara na razne testove, od skeniranja mozga do sekvenciranja genoma, i došao je do nekih radikalnih zaljučaka. On kaže da bi se idealna ishrana trebalo da se sastoji od čak 70 odsto masnoća.
Internetom kruži i nova generacija potkožnih implantata Circadia 1.0, poznatih i kao HELEDD. Proizvodi ih firma “Grindhouse WtWares” i namijenjeni su samoeksperimentisanju i samodijagnostici. Te LED pločice imaju 50 sa 50 milimetara, plus baterija, zavojnica za punjenje i bioizolacija, ugrade se pod kožu, gdje očitavaju biomedicinske podatke i preko blututa ih šalju na internet. Umjesto redovnih posjeta ljekaru, tvrde iz ove kompanije, na ovaj se mogu prikupljati svakodnevni podaci o zdravlju, a Circadia na vlasnikov pametni telefon može blagovremeno da pošalje upozorenje ako detektuje neki problem.
Ben Grinfild, osim što među klijente ubraja poznate njujorške face i bogate udovice, priprema triatlonce za takmičenja, i to tako što specijalnim elektrodama strujom niskog napona stimuliše određena područja u mozgu. Ovaj bivši bodibilder, motivacijski govornik i “Ajronmen” triatlonac tvrdi da je ta metoda korisna i za liječenje depresije. Kolege ga ne smatraju nadriljekarom jer je izabran za najboljeg ličnog trenera u Americi, kao i za jednog od 100 najuticajnijih ljudi u zdravstvu.
Čovjek s antenom u glavi
“Mogu da primam telefonske pozive direktno u glavu” rekao je Nil Harbison kojem iz glave viri antena pričvršćena za njegovu lobanju.
“Mogu da se spojim s uređajima koji su blizu mene ili s internetom. Tako da zapravo mogu da se spojim s cijelim svijetom”, kaže Harbison. Njegova bliska prijateljica, katalonska koreografkinja Mun Ribas, u ruci ima senzor koji vibrira svaki put kad se na planeti dogodi jači potres.
Struja u tijelu
“Mislim da je mozak kao program u umu, što je zapravo predstavlja računar. Zato je teoretski moguće kopirati mozak na računar i omogućiti život nakon smrti”, priznao je Stiven Hoking da to trenutno nije u okviru ljudskih mogućnosti, ali ima ljudi koji na tome aktivno rade.
Dmitrij Itskov se nada da će moći da presnimi sadržaj mozga na čovjekolikog robota u sklopu svog naučnog eksperimenta “2045 Initiative”. Drugo udruženje, Fondacija za očuvanje mozga, radi na tome da razvije proces pomoću kojeg bi se mozak mogao sačuvati sa svim uspomenama, emocijama i svijesti, a te procese nazivaju “hemijska fiksacija” i uključuju izlivanje mozga u plastici, sječenje u tanke pločice i rekonstruisanje u tri dimenzije u računarskom programu.
Naomi Kizner razvila je koncept krajnje invazivnog nakita koji kinetičku energiju ljudskog tela pretvara u struju kako bi se borila protiv energetske krize u svijetu. Kolekcija se zove “Energy Addicts” (zavisnici od energije) i izgleda kao nešto iz “Stranca”. Nakit se implantira u površinu kože i hvata energiju podsvjesnih pokreta kao što je kretanje krvi kroz vene i treptanje očiju, a zatim ih pretvara u energetski resurs.
“Tehnološki, nismo daleko od toga da ove ideje postanu stvarnost. Govoreći u praktičnim terminima, hoćemo li biti spremni da žrtvujemo sopstvena tijela da bismo proizvodili više energije? Moja namjera je da o tome pokrenem raspravu”, kaže Kizner.
Noćni vid
Gabriel Licina nedavno je zamolio prijatelja da mu u oči kapne nekoliko kapi pažljivo izmiksane tečnosti. Nakon par minuta otišli su u potpuno mračno polje, a tečnost koja je sadržala malu količinu hemikalije pod imenom hlorin e6 ili ce6, koja se koristi za liječenje raka, učinila je Licinine oči osjetljivijim na crveni spektar svetlosti. Sve u svemu, dobio je kapi za noćni vid. Rezutati, doduše, nisu bili dramatični.
“Mogao sam da vidim stvari koje niko od ljudi koji su bili sa mnom nije mogao”, kaže on.
Ilajas Vošington, koji je hteo da se uvjeri da li proteini u našim očima koji inače reaguju na zeleni spektar reaguju na crveni. Upravo zahvaljujući tome, ribe koje žive na velikim dubinama vide u mraku – oči su im namještene na crvenu svjetlost umjesto na zelenu. On je ce6 koristio na miševima i imao je uspjeha.
Licina kaže da su mu se odmah javili proizvođači oružja, što mu se nije dopalo, ali ga je zato razveselio poziv magazina “Boating” koji je ideja zainteresovala jer bi kapi, umjesto skupih i slabo otpornih naočara na vodu za noćni vid, mogli da koriste mornari. Ta se ideja mu se dopala.
