Marko Vidović, svećenik župe Prijedor, katoličke zajednice koja broji svega 400 osoba, smatra da kršćanstvo mora ići u pravcu priče da vjera bude i u djelima i ovo načelo pojašnjava i jednostavnim primjerom.
Dođe mi dijete na vjeronauk. Ako mu je pukla tenisica i noge su mu vlažne, a ja mu govorim o Isusu Kristu, a on misli na svoje noge koje su hladne i mokre, mislim da neće biti efekta. Isto tako, ako nekom prokišnjava kuća, a on se treba radovati za Božić, a počne padati, sumnjam da bi ta radost bila na visini. Ne smije se dogoditi da neko u zajednici nema šta jesti, a ponajmanje to da u kući nema bar vreću brašna – kaže Vidović i dodaje da su ove godine u župi imali nekoliko akcija čiji je cilj bio da se ljudima pomogne i materijalno.
Sebe predstavlja kao nekog ko usmjerava pravac, a hvali grupu Holanđana, prijatelja župe, koji sakupljaju odjeću, obuću i ono što je dobro proberu i donesu u Prijedor. Sakupljaju i novac, pa su ove godine dvije petočlane obitelji, Poje i Burda, dobile i novi krov na kućama.
Nakon poplava, a uz pomoć „Caritasa“, svećenik je dijelio hranu, bijelu tehniku i namještaj poplavljenima. I tako unio zrnce radosti u život svojih 17 župljana. No, brata i sestru Jurić najviše je obradovao. Njima je za kratko vrijeme napravljena nova kuća, jer je stara potpuno stradala u poplavama.
Svećenik Vidović u Prijedor je stigao prije dvanaest godina. Sve do prošle bio je u župi Ravskoj kod Prijedora. Tu je, vidjevši na desetine djece s kvarnim zubima, inicirao zanimljivu akciju.
– Popravili smo im zube. Za tu akciju uspjeli smo prikupiti 10.000 eura – kaže Vidović.
Folcika za kardinala
Vidović je u Ravskoj svojevremeno prijatno iznenadio i kardinala Vinka Puljića. Na samo kilometar od župe, gdje se slavio Sveti Ivo, kardinal je dobio ključeve od Folcike. I to ne bilo kakve, već vrlo sličnu onoj koju je kardinal po Ravskoj vozio prije 40-ak godina, u vrijeme kad je tamo službovao.
Dnevni avaz
