Skoro svaka košulja na leđima, malo ispod kragne, ima kukicu koja se čini sasvim beskorisna. Baš niko je ne koristi za vješanje budući da košulje obično držimo na ofingerima, ili u najgorem slučaju na istoj takvoj kukici s unutrašnje strane košulje.
Čemu onda taj nepotrebni dodatak?
Radi se o “ostatku” koji se bez posebne svrhe zadržao do današnjih dana, ali u vreme kada je dospeo na košulje imao je važnu ulogu. Konkretnije, tri važne uloge: logično, ta je “kukica” služila za vešanje košulje u vreme kada vešalice nisu bile uobičajena pojava u svakom ormaru. Naročito je bila važna mornarima, ali i svima drugima, a kažu da se, obesite li je na taj način, košulja manje gužva i oštećuje nego kada je objesite na unutrašnju “kukicu”.
Prema nekim izvorima, “kukica” na leđima koristila se i u vreme kada su u trendu bili okovratnici koje je bilo moguće skidati, a ona je tada služila za pričvršćivanje marama, kravata i sličnih ukrasa.
Treća uloga je, međutim, najromantičnija. U vremenu pre društvenih mreža, uz pomoć “kukice” na košulji studenti su u SAD-u svima mogli da poruče da su u vezi, ili pak slobodni. Momci u vezi tada bi odrezali “kukicu”, a ponekad su je devojke i slobodnim momcima kidale kako bi im pokazale da im se sviđaju – što je neretko znalo dovesti i do paranja čitave košulje. Ova je praksa naročito bila popularna sedamdesetih godina.
Uprkos tome što je vremenom izgubila smisao, “kukica” se zadržala kao estetski detalj koji danas ima skoro svaka košulja.