Јedine želje bile su mu nove knjige i da prvi put vidi Banjaluku. Ukusnije i slađe maline, sigurno nigdje nećete pojesti. Zato što su ove ubrane vrijednim rukama osmogodišnjeg Јovana iz mjesta Sitnica na Manjači.
Svako jutro, u zoru , osmogodišnji Јovo i sestra Јovana odlaze u malinjak koji su nedaleko od njihove porodične kuće zasadili rođaci. Nabrane maline sortiraju u plastične posudice, koje Јovo još od svoje četvrte godine, prodaje odmah pokraj puta i rodne kuće.
Drveni sto i suncobran – radno mjesto Јovana i Јovane, već danima posjećuju mnogi. A kako i ne bi kada se dobar glas daleko čuje.
“Evo vraćam se iz Makarske i došao sam ovdje samo zato što sam priču o Јovi vidio na Fejsbuku i želio sam da kupim njegove maline”, kaže jedan od kupaca.
Crni šešir da ga čuva od sunca Јovo je dobio od svog krštenog kuma. Kaže mnogi su mu nudili i stotinu maraka da ga proda – ali zna Јovo da neke stvari nemaju cijenu, pa ih je zato i odbio.
Osim što želi da posjeti Banjaluku, jede sladoled, jednog dana bi želio i da pomogne roditeljima da završe kuću kako bi braća i sestre imali svoje sobe.
Јovo je najmlađe od četvoro djece, majke Božane i oca Miloša. Miloš je od prvog do posljednjeg dana bio borac Vojske Republike Srspke. Ni od koga ne traže ništa. Svjesni vremena u kojem žive, ovi ponosni roditelji djecu uče radnim navikama. Kažu, tako mora biti – moraju da shvate da se samo od rada živi.
Od jeseni potpuno spreman, Јovo će krenuti u treći razred osnovne škole “Petar Kočić” u Sitnici. Želju da kupi udžbenike, školski pribor i posjeti Banjaluku ispunila mu je naša medijska kuća.
Ne zato što osmogodišnjih dječaka kojima roditelji ne mogu obezbijediti ono najosnovnije, već zato što se radom i trudom izdvojio i pokazao da će jednog dan, sigurno i on biti u prilici da pomogne drugima.
RTRS
