U svoj hobi sam zaljubljena, ribolov mi je sve i ne želim da ga se odričem ni u devetoj deceniji života.
Pecanje je moja oaza mira i ništa ne može zamijeniti osjećaj kad zabacim udicu u Trebišnjicu.
Rekla je ovo najpoznatija dama među alasima osamdesetčetvorogodišnja Danica – Dana Marić iz Trebinja, kojoj je nedavno dodijeljeno priznanje za ribarenje dugo više od šest decenija.
– Svaki ribar ima svoje tajne uspjeha, osim mjesta gdje riba grize, treba znati i koji ćeš mamac izabrati. Meni se čini da riba uvijek najbolje grize na hljeb – rekla je Marićeva.
Kaže da joj je bijeg u prirodu najbolji način da se izbori sa stresom. U tome joj pomažu i njeni prijatelji ribolovci. – Ove godine nisam imala vremena da zabacim udicu na otvaranju sezone.
Sada ne idem često na pecanje, jer me bole noge i ne mogu da hodam. Prijatelji me povremeno odvezu autom i onda uporno bacam udicu dok nešto ne ulovim – prisjetila se za “Glas Srpske” Marićeva nekih boljih vremena kada je pecala svaki dan.
U ribolov se zaljubila još kao djevojčica, a podršku da razvija ljubav prema ovom hobiju pružili su joj i roditelji, koje su njeni odlasci na pecanje veoma radovali.
– Na našoj trpezi je uvijek bilo ribe, svaki dan sam donosila ulov, pa sam ga dijelila i sa komšijama. Išla sam na mnoga takmičenja, a kasnije sam postala i sudija te me i sada najčešće tako zovu – ispričala je Marićeva.
Kao najljepše sjećanje bilježi svoj najveći ulov, pastrmku tešku više od pet kilograma, koju je ulovila u vrijeme kada je imala mašinicu za pecanje “finesa 330”. Sa njom je osvojila brojne nagrade i zbog toga je i danas čuva.
– Pastrmku sam “digla” na jednom od mojih mjesta na Trebišnjici, koje je poznato po tome što ga ostali ribari zovu “Danin špic” – ispričala je ova simpatična starica koju su kolege jačeg pola oduvijek cijenile i voljele. Društvo za ribarenje je, kako kaže, uvijek lako nalazila, a u pecaljke, plovce i mamce se odlično razumije.
Iako u poznim godinama Danin karakter ne krije veselje i ljubav prema šali. Na pitanje koliko ima godina, prvo uz grohot upozorava: “Držite se negdje ili sjedite, da ne padnete”, pa odgovara da je rođena 1932. godine.
Uprkos tome što je stoodstotni invalid, to joj nije predstavljalo prepreku da se bavi omiljenim hobijem, ali i da bude dobar radnik.
Radni vijek dug 36 godina provela je u trebinjskoj Industriji alata. Ipak, ova hercegovačka legenda ne planira da ide u “ribolovačku penziju”.
– Ribolovom ću se baviti dok god me zdravlje bude služilo, od pribora se nikada ne odvajam i uvijek ga nosim kad krenem na rijeku – kaže baka Danica Marić.
Lov u Nijagari Danica Marić je ranije za “Glas Srpske” otkrila da nije samo lovila ribu na gotovo svim rijekama u BiH, već je njena udica stigla čak i do Nijagare.
– Išla sam kod brata i sestre u Las Vegas, a pošto su znali da sam strastveni ribolovac, izvadili su mi dozvolu na tri mjeseca. Prešla sam preko Nijagarinih vodopada i preko velike brane – kazala je Marićeva i dodala da su njihove pastrmke mnogo manje od naših te da je to bilo neponovljivo iskustvo.
