Osnovna zabluda je da umijeće uživanja iziskuje mnogo novca, a neka od najvećih zadovoljstava su besplatna. Svi se rodimo kao hedonisti, a neko samo uspije da, tokom života, usavrši tu vještinu i uživa još više.
Dok izlazi sa posla kojim je nezadovoljan, jedan čovjek pomišlja kako mu je samo falio još snijeg koji upravo počinje da pada. Sočno opsuje, zamišljajući bljuzgavicu i gužve u saobraćaju zbog kojih neće stići da završi nagomilane obaveze.
Njegov kolega, jednako ophrvan sumornim mislima o ne baš obećavajućoj budućnosti, na izlasku iz zgrade zastaje, očaran prizorom prvih zimskih pahulja. Vidi djecu koja se raduju, osjeća miris kuvanog vina u vazduhu, pada mu na pamet da prošeta pored reke i ukrade dragocjeni trenutak za sebe. Koja je razlika između njih dvojice? Prvi je, nažalost, zaboravio da uživa.
Mada kažu da živimo u površnom društvu, čiji je glavni cilj uživanje i da moderan čovjek voli da ugađa sebi, nerijetko, on to zaboravi. Iscrpljen zbog brzog životnog tempa, napet zbog finansija, zastrašen nedostatkom perspektive, uživanje stavlja u drugi plan, u fioku za bolja vremena. Koja nikad ne dođu. I zato, ne smijemo da tražimo izgovore, poručuje naš sagovornik, osnivač “Asocijacije autentičnih hedonista”, Dragan Đorđević.
– Mnogi griješe kad traže izgovore u nedostatku vremena ili lošim okolnostima. Pa kažu, uživaću kad odem u penziju. Od tog odlaganja nema ništa, treba da uživamo svakog dana. Svako može da uradi nešto malo da mu život bude ljepši, da popriča sa nekim, uputi kompliment dragoj osobi. I lijepa riječ je hedonizam – kaže Đorđević.
Novac nije presudan
Djeluje da su neki ljudi talentovani za ovu “disciplinu” i da su lako savladali najljepšu životnu vještinu – umijeće uživanja. Neko neće uživati ni u šetnji Monmartrom, dok će drugi i od hodanja ulicama malog grada u provinciji napraviti ugođaj. Nekom ništa ne znači guščija džigerica servirana na zlatnom tanjiru, drugi će uživati u vrućoj lepinji i kajmaku. Naš sagovornik, ipak, vjeruje da se svi rađamo kao hedonisti.
– Svi se rodimo kao hedonisti, a neko samo uspije da, tokom života, usavrši tu vještinu i da uživa još više – siguran je Đorđević.
Tirkizno more, bijeli pesak, kremast čokoladni mus – očigledne su asocijacije na hedonizam. Ali on nije samo to. Nije ni samo krstarenje na preskupoj jahti, odmor na egzotičnim destinacijama, niti ispijanje skupih koktela i konzumiranje tartufa. Hedonizam dolazi od grčke riječi koja znači užitak, a uživati se može u svemu – svitanju na obali mora, hodu po snijegu koji škripi, jutarnjoj kafi uz omiljene novine. Očaranost pozorišnom predstavom, ispunjenost posle dobrog koncerta, opijenost prizorom planinskih vrhova ili zalaska sunca, cupkanje u ritmu argentinskog tanga dok sjeckamo luk za sos od šampinjona – sve je to hedonizam. Da za uživanje nije potreban novac, tvrdi i naš sagovornik koji kaže da hedonizam nije elitizam.
– Osnovna zabluda o hedonizmu je da on iziskuje mnogo novca, a uživati se može i – besplatno. Hedonizam je i odlazak na vino sa dragim bićem, uživanje u čaju i kolačiću, gledanje omiljene serije… Ponekad je i samo razgovor hedonizam – kaže Đorđević.
Želja za zadovoljstvom dio je ljudske prirode, ali neki je shvataju banalno i površno, pa odu u neumjerenost. Vudi Alen je duhovito primjetio da možemo živjeti 100 godina ako se odreknemo svih stvari zbog kojih i želimo da živimo toliko. Hedonizam svakako nije odricanje, ali nije ni pretjerivanje. Najviše uživaju ljudi koji su umjereni u svemu i koji se vode geslom “treba znati kada stati”. Za najveće hedoniste među nacijama važe Italijani i Francuzi, ali i mi umijemo da uživamo, siguran je naš sagovornik:
– Srbi najčešće povezuju hedonizam sa hranom i pićem, ali on nije samo to. Neko voli čokoladu, neko sladoled, neko pivo, a neko da šeta pored reke. Svako može da pronađe ono u čemu uživa – upozorava Đorđević.
“Fejsbuk” – parada lažnih hedonista
A kad ga nađe, ne mora baš da maše njim. Jer, hedonizam, ma kako djelovalo u današnjem trenutku u kom caruju društvene mreže, nije pokazivanje. Na “Fejsbuku”, stiče se utisak, svi uživamo. Kao što je ranije vladao stav da se nešto nije desilo ako nije bilo na televiziji, danas kao da nismo ni putovali ako fotografije nismo objavili na “Instagramu”, kao da nismo uživali u ukusnom jelu ako ga nismo slikali, nismo uživali ako se nismo pohvalili i dobili gomilu lajkova i zavidnih komentara.
– Možda sam staromodan, ali ne vidim logiku da slikam jelo u kafani. Ipak, teška su vremena, ljudi hoće da pokažu da uspjevaju da se izbore sa njima, pa preko “Fejsbuka” stvaraju iluziju da im je život ljepši nego što zapravo jeste. A, možda je to njihov hedonizam – objašnjava Đorđević.
NE ŽELI ONO ŠTO NEMAŠ
Hedonizam kao stil života nije uvijek bio na dobrom glasu. Lametri, francuski filozof iz 18. vijeka, nije se libio da kaže da su cilj života ne bilo kakva, već čulna zadovoljstva, zbog čega su ga kao razvratnika napadali i kralj i crkva, ali i intelektualci. Nastavljač hedonističke filozofije je njegov sunarodnik Mišel Onfre, koji kaže da je hedonizam životni stav zasnovan na tome da zadovoljimo sebe i druge, a da ne povrijedimo ni sebe ni druge. Da su drugi važni, pa i važniji od nas, vjeruje i naš sagovornik koji ističe da su najbolji hedonizmi oni koji se podjele sa nekim. I zato, ne tražite izgovore, uhvatite dragu osobu pod ruku i priuštite sebi dnevnu dozu hedonizma. I ne zaboravite opomenu starogrčkog filozofa Epikura, za kog je zadovoljstvo bilo vrhovna vrijednost – nemoj kvariti ono što imaš želeći ono što nemaš, sjeti se da je ono što sada imaš, nekad bilo među stvarima kojima si se samo mogao nadati.
NjENO VELIČANSTVO ČOKOLADA
Čokolada se nalazi na svim listama najvećih hedonističkih zadovoljstava. Zbog nje nam srce brže kuca, osmjeh se ne skida sa lica, a draža nam je čak i od seksa. Švajcarci su najveći obožavatelji, svaki pojede u proseku 10 kg godišnje, dok se u svijetu uživa u tri miliona tona čokolade. Ova slatka industrija je vrijedna 110 milijardi dolara godišnje, a najveći promet je na aerodromu u Briselu. Kolika je njena moć, svjedoči priča o kradljivcu dragulja u jednoj banci u Antverpenu, koji je uspio da 2007. ukrade nakit vrijedan 28 miliona dolara. Kako? Prije pljačke, zadobio je povjerenje čuvara tako što im je stalno donosio čokoladu.
