Djevojka je napisala pismo posvećeno svom dečku, s kojim želi dijeliti budućnost i izgraditi nešto veliko, ali se za njega ne želi udati. Ili barem ljubav nije jedini razlog zbog kojeg bi mu ikada rekla “da”.
“Na prvi pogled bi vam se moglo učiniti da je ovo tekst o tome kako se nikada ne želim udati ili o tome kako ljubav koju trenutno imam nije potencijal za brak. No, zapravo nije ispravan ni jedan od ova dva razloga.
Iskreno, nisam mislila da bih ikad mogla napisati sve ovo, jer, ipak sam ja romantičarka u srcu, a to znači da jedan ogroman dio mene smatra kako je ljubav zapravo sve što imamo.
Što se mene tiče, smatram da se ne moram udati u ovom periodu svog života kako bih si dokazala da ljubav može trajati zauvijek, ali ako ću to ikada učiniti, smatram da ljubav neće biti taj razlog zbog koje ću se odlučiti na taj korak… No, ono što zapravo želim reći je da ljubav nije preduslov koji je meni potreban kako bih se odlučila na brak. Jer, ja se ne želim udati iz ljubavi.
Zbog svega sam ovoga nedavno počela intenzivno razmišljati što to uopšte znači voljeti nekog. Voljeti tebe… Ja ovde govorim o izazovima, o životu, o stvarnoj svrsi naše ljubavi. Ne mislim na to kako se osjećamo zbog naše ljubavi, već na to što sve naša ljubav može postići, a zbog čega ću se onda ponovno poželjeti udati. Za tebe.
Dakle, istina je da se nikad ne bih udala za tebe samo zato što te volim, već zbog svega što zajedno možemo postići i izgraditi. Takođe, mislim da ovaj život nije toliko strašno komplikovan kakvim ga mi volimo činiti. Ili sam možda jednostavno završila s ganjanjem pogrešnih stvari i okrenula se onome što je zaista bitno. No, nezavisno o tome, ono što sam naučila je da – osoba koju imamo pored sebe tokom svog života može promjeniti tek u kojem će naš život ići više nego bilo što drugo.
Kad jednom izaberemo nekoga s kim želimo deliti ostatak svog života, perspektiva iz koje gledamo na taj odnos i iz koje sve to činimo čini veliku razliku. I, dok je zaista istina da te volim više i jače nego bilo kojeg drugog muškarca dosad, takođe vrlo dobro znam da postoji i neka viša svrha naše ljubavi – nešto dublje i nešto bitnije od toga da se samo razmnožavamo ili pak ukalupimo u određene društvene standarde.
Oboje smo postigli previše toga i stigli predaleko da bismo se samo tako vratili na ono što smo nekad bili, no, takođe još uvijek nismo stigli do krajnjeg cilja. Ne zato što još nismo ni počeli, već zato što mnogo toga o sebi moramo naučiti kroz našu vezu jedno s drugim. Imamo još mnogo ljubavi koju jedno s drugim moramo podijeliti. Za tebe bih se udala već sutra – ne zato što mi srce i dalje preskoči svaki put kad sam s tobom (ali, to se zaista događa), već zbog načina na koji me motivišeš i izazivaš da nastavim ganjati i ostvarivati svoje snove.
Naši se životi obogaćuju kad jedno s drugime dijelimo snove i želje, a kad god pomislim na našu vezu i naš odnos, osjećam se genijalno i punom energije zato što znam da su pred nama još mnoge uzbudljive pustolovine. Jer, mi ne gradimo samo nešto za sebe, već i za našu djecu, naše porodice, za sve one do kojih nam je zaista stalo. Nas dvoje nismo zajedno kako bismo se igrali ljubavi, već kako bismo pokušali jedno drugome na neki način uljepšati život, jer, ipak smo dobrovoljno odlučili biti u istom timu. Možda ću nekad reći da sam prema tebi osjećala isključivo ljubav, ali ako se osvrnem na sve aspekte i sve što kod tebe najviše cijenim, vidim da našu ljubav zapravo napred gura činjenica da jedno drugome pokušavamo pomoći da postane ona najbolja moguća verzija sebe. I tako naša ljubav iz obične prelazi u neobičnu…
Nikad ne želim biti s nekime samo zato da bismo bili zajedno, a istina je da, ako nemate neki zajednički cilj, samo ljubav vam neće biti dovoljna da izgurate one najteže dane. Ali ako imamo neku misiju, ako imamo želju da jedno drugome pomognemo, da dijelimo ambicije i smisao postojanja i uspjeha, svaki ćemo se novi dan zajedno graditi i razvati.
I da, neće svaki dan biti savršen – biće onih dana kad ću se ja boriti s nekim svojim demonima i kad ćeš se ti možda pitati je li sve ovo vrijedno truda – ali ćemo i dalje rasti, razvijati se i ići naprijed. Ne samo kroz život, već ćemo stvarati i nešto veliko što će ostati posle nas… Najvažnije je da zapamtimo kako nije važno samo ono što imamo, već kako to što imamo koristimo te kako to određuje našu sudbinu i naš uspijeh. Važno je i na koje sve načine pomažemo drugima oko nas, nas dvoje, zajedno, vlastitim rukama. Zapravo smatram da je najvažnije vidjeti na koje sve načine naša ljubav može pomoći poboljšati ovaj svijet. I zbog toga ću obući bijelu venčanicu i s tobom stati pred oltar.
Jer, smatram da postoji dobar razlog zašto svoju bolju polovinu nazivamo svojim partnerom – zato što delimo odgovornost izgradnje života, svrhe bivanja zajedno. Partner je neko ko nas podržava, veruje u nas, drži nas na površini i nikad ne odustaje od nas. On nam pokazuje što bismo sve mogli postići ukoliko se prestanemo suzdržavati, a takođe je i uvek tu za nas, pa i tokom onih najgorih dana, kako bi nas podsjetio da nikada ne odustanemo niti same od sebe.
I stoga, ne, ne želim i neću se za tebe udati iz ljubavi i zbog ljubavi, već zbog svega onoga što ćemo zajedno postići. Udaću se za tebe kako bih postala tvoj partner i kako bi ti postao moj… Naše ću zavete zamisliti kao stepenice, koje je dalje potrebno izgrađivati, a one će ujedno predstavljati mesto gde se naši snovi susreću i gde se napokon prestajemo bojati izgovoriti i učiniti sve ono što već dugo želimo. Volim te, a to znači da nisam s tobom samo zato što se želim udati za tebe. Ja s tobom želim graditi i investirati u tebe, u nas, zato što mislim kako ne postoji veća svrha od one koju dijelimo zajedno.”
