Radili ste test inteligencije i rezultat vas je pomalo razočarao jer niste natprosječni kako ste mislili? Ako vjerujete Hauardu Gardneru, to ništa ne mora da znači.
Profesor psihologije na Harvardu je 1983. godine napravio revoluciju – u knjizi „Okvir mišljenja“ prvi put je spomenuo teoriju o višestrukoj inteligenciji.
Po toj teoriji, ljudi nemaju isti um, niti iste snage i slabosti, već na različite načine obrađuju informacije.
Neko za to koristi riječi, neko brojeve, neko tijelo – zajedničko je da su svi ti načini relativno nezavisni jedan od drugog.
Gardnerova teorija uperila je prst u oko standardnoj koja naglašava vezu između različitih sposobnosti, kao i testove inteligencije koji mahom mjere logičke, prostorne i lingvističke sposobnosti.
A njih ima mnogo više, tvrdi Gardner koji je identifikovao sedam dimenzija inteligencije: lingvističku, logičko-matematičku, muzičku, prostornu, tjelesno-kinetičku, interpersonalnu, intrapersonalnu.
Lingvistička ili jezička
Novinari, advokati, profesori, ljubitelji pisane riječi i debata posjeduju lingvističku inteligenciju. Oni vole da se igraju riječima, dobro pamte, lijepo pišu, ali i govore i skloni su detaljnim objašnjenjima.
Logičko-matematička
Neko uživa u prirodi, neko u filmovima, a vlasnicima ove inteligencije omiljena zabava su rebusi, zagonetke, mozgalice. Briljiraju u ovim oblastima, kao i svemu što ima veze sa brojevima, apstraktnim idejama, obrascima i šemama. Među njima su matematičari, inženjeri, programeri, ekonomisti, računovođe, ljekari.
Prostorna
Ako ste se ikada izgubili u nepoznatom gradu i ni mapa vam nije pomogla u snalaženju, vjerovatno vam ova dimenzija nije jača strana. Od sada na put krećite sa osobama koje su dobre u vizualizaciji prostora jer one pravilno čitaju mape.
Prostorna inteligencija je razvijena mahom kod arhitekata, ali i kod ljudi koji uživaju u sklapanju puzli, slikanju, crtanju. Pod ruku sa prostornom inteligencijom obično ide bujna mašta.
Muzička
Prijatelji bježe kad počnete da pjevate, a niste se kvalifikovali ni za hor u osnovnoj školi? Nažalost, fali vam muzička inteligencija koju ne posjeduju samo muzičari i kompozitori, već i svi oni koji lako prepoznaju tonove, ritmove i druge muzičke obrasce.
Tjelesno-kinetička
Šeprtlje i vlasnici „bušnih“ ruku ne mogu se ponositi tjelesno-kinetičkom inteligencijom. Ali, zato mogu plesači, atletičari, glumci, manekeni i svi koji se skladno kreću, dobro se osjećaju u svom tijelu i koriste ga kako bi se izrazili. U ovoj grupi su i hirurzi i zanatlije vješte sa rukama i sa dobrom fizičkom koordinacijom.
Međuljudska ili socijalna
Psiholozi, diplomate, političari, filozofi uglavnom imaju razvijenu interpersonalnu inteligenciju koja podrazumeva „čitanje“ drugih, njihovih namjera, želja, motiva.
Odlični su u uspostavljanju dobrih odnosa sa ljudima, ali i u rješavanju konflikata. Imaju razvijenu empatiju, verbalne i neverbalne sposobnosti i širinu da situaciju posmatraju iz više uglova.
Intrapersonalna ili analitična
Prisutna je kod introvertnih ljudi sklonih introspekciji i analiziranju sebe, drugih, okoline.
Ove osobe, među kojima su najčešće filozofi i pisci, u dosluhu su sa sobom i često im je potrebna samoća kako bi sredili misli.
U novijim radovima, Gardner razmatra još dvije dimenzije inteligencije: naturalističku (prirodnu) i egzistencijalnu. Prva je dočekana sa dosta otpora, a razvijena je kod pojedinaca koji su u skladu sa prirodom. Riječ je najčešće o ekolozima, biolozima, poljoprivrednicima, baštovanima i svima koji su zainteresovani za očuvanje okoline i koji su svjesni da sve u prirodi utiče jedno na drugo.
Egzistencijalnu poseduju osobe koje se dobro snalaze u životu, shvataju važnost određenog trenutka i pametno koriste svoje šanse.
