Rudar Prijedor je izborio plasman u osminu finala Kupa BiH, ubjedljivom pobjedom u Ljubiji nad federalnim prvoligašem i komšijom Podgrmečom iz Sanskog Mosta od 3:0.
Nije bilo slabog mjesta u ekipi šefa stručnog štaba Darka Nestorovića i o svakom igraču moglo bi se izreći riječi hvale.
Nebojša Šodić (29) iskusni defanzivac bio je za primjer mladima, pokazao i svoj kvalitet da može da učestvuje u napadačkim akcijama, pa je, ionako nasmijan i pozitivan, dobijao aplauze, posebno dok se nalazio kraj desne aut-linije do tribina, popunjenih ljubiteljima „najvažnije sporedne stvari na svijetu“.
-Dobro je da smo, poslije nedjeljne pobjede sa minimalnih 1:0 u prvenstvu Prve lige Republike Srpske, na izuzetno teškom terenu u Omarskoj, protiv Podrinja iz Janje, smogli snage da sa puno motiva odigramo i ovaj meč. Zasluženo smo se plasirali u osminu finala Kupa BiH, ujedno dobro je došla ova utakmica za uigravanje, da i neki igrači dobiju šansu i pojačaju konkurenciju – priča Šodić.
Iako je kritičara iz Prijedora, koji, kao papagaji dođu da na tribinama ponavljaju „Rudar nema igru“ napretek, ovoga puta zanijemeli su. Jer, možda bolje vide objektivni Omarščani i Sanjani da sama činjenica da zeleno-crni u svakoj utakmici stvaraju mnoštvo prilika govori da upravo imaju igru, a jedino je realizacija problem.
Ipak, zahvaljujući raspoloženom Milenku Devušiću, učesniku u akcijama kod prva dva gola kapiten Borislav Mikić i Rastko Rokvić su zatresli mrežu rivala, a u samom finišu i Ajdin Redžić primorao je Adnana Kaltaka da postigne autogol.
-Vjerujem da ćemo igrati sve bolje i bolje. Iako se svi uvijek „pokrivaju“ frazom „napad je najbolja odbrana“ i u evropskom i svjetskom trendu vidno je da svi prvo žele da zatvore prilaze svom golu. U 11 ovosezonskih susreta, računajući tri zvanična takmičenja, borbu za bodove, Kup Republike Srpske, gdje smo poraženi u Bijeljini penalima od Radnika, i Kupu BiH, kao i prijateljskim duelima, primili smo samo četiri gola, od kojih dva u Derventi od Tekstilca. Pred pouzdanim Daliborom Kozićem, koji nam uliva samopouzdanje, pored Dragoslava Stakića i mene, mladi Siniša Saničanin i Nemanja Pekija polako, ali sigurno stasavaju – ističe „Šoda“.
Mnogi su, kada je prošle sezone u Premijer ligi BiH njegovu poziciju, samo Bog dragi zna zašto, zauzimao Mirko Tica, uzdisali, komentarišući da bi mu izvedeni auti, kada rukom baci loptu pred protivnički gol, bili opasniji od mnogih kombinacija, poželjeli povratak u matični klub. Jer, „rudari sa Sane“ su u poslijeratnom periodu novije svoje istorije prvi put najviše zaradili na njegovom odlasku u Hajduk iz Kule. Igrao je u Srbiji i za apatinsku Mladost, branio jedno vrijeme boje banjalučkog Borca, bio u Zvijezdi Gradačac, bijeljinskom Radniku, nakratko u Austriji. Borac, bez mane i straha, nerijetko žustriji u duelima, pa dobije lakše od ostalih karton, ali svima pravi rival. Ponekad „kratkog fitilja“ da podvikne i svojim saigračima.
-Sve je to u žaru borbe. I kada opomenem klupskog druga, ne činim to sa namjerom, bio domaći ili onaj sa strane. Dugo sam bio u drugim sredinama, znam šta je to. Važno je da smo se poslije nekih nepravdi koje su nas pratile na startu, vratili, da u ekipi vlada dobra atmosfera i to je ono što treba da nas krasi i u narednom periodu. Sve protivnike poštujemo, pa i sljedećeg. Očekuje nas teško gostovanje u Višegradu Drini He. Izostaće Mikić, zbog tri žuta kartona, ali najvažnije je da ko god da zaigra pruži maksimum. Mnogo bi značila i jedna pobjeda u gostima, iako prvenstvo je dugo i dosadašnji rezultati pokazuju da svako svakog može da savlada – zaključio je, kao i uvijek, optimista vedrih očiju boje neba Nebojša Šodić.
N.Đerić/A.Drakulić
