Devetogodišnja Kristina Zigalova, mještanka Ljubije kod Prijedora, sama se brine o svom bolesnom očuhu Mariju Majstoroviću (58). Drama krhke djevojčice i njenog očuha, kojeg zove tata, počela je prije osam mjeseci kada se u Češku vratila njena majka i Mariova supruga Ljudmila. Navodno, zbog toga da im pomogne.
No, kako oboje pričaju, njeni pozivi su rijetki, kao i pomoć koja je stigla samo jednom i kratko je trajala.
Iskusna domaćica
– Ja nisam Kristinin biološki otac, ali to nije ni važno. Ona je moja kćerka punih šest godina, otkad sam upoznao njenu majku. To dijete moja je velika radost, moja ljubav, ona mi je sve, moj život. To je tata sebi rodio – priča nam Mario Majstorović.
Dodaje da mu je drago što je Kristina u njegovoj rodnoj Ljubiji, što ide u školu koju je on pohađao, što ima drugare… Ali i da mu je žao što su siromašni i bez ikakvih primanja.
Mario zbog bolesti i skoro pa gangrenoznih prstiju na nogama rijetko napušta oronuli stan, koji se nalazi na posljednjem spratu jedne zgrade u centru rudarske varošice. Njegove noge, ruke, oči… su, kako kaže, Kristina, koja svakodnevno otrči do javne kuhinje po njihov jedini topao i siguran obrok.
Ljubavi napretek
I to nije sve što radi ova djevojčica, jer ona poput iskusne domaćice mijesi hljeb, čisti stan, pere veš, nabavlja ono najnužnije… Mama joj nedostaje, kaže da bi voljela da se vrati, ali tatu Marija, ipak, „voli najviše na svijetu“.
– Moj pravi tata galamio je na mene i tukao me. Moj tata Mario najbolji je tata na svijetu. Dobar je prema meni, ali ne može raditi i zato mu pomažem. Nije mi teško, jer ga volim – priča nam Kristina, vrlo dobra učenica trećeg razreda OŠ „Mladen Stojanović“ u Ljubiji.
Maloj porodici Zigalova-Majstorović bilo bi mnogo lakše kada bi im neko pomogao. U njihovom domu ljubavi ima napretek, svega ostalog, pa i Mariovog zdravlja, premalo je.
Tri marke: Za japanke ili margarin?
– Tri marke znaju biti pravo bogatstvo. Pogotovo kada si u dilemi da li ću za te pare Kristini kupiti japanke ili margarin nama za doručak. Teškom mukom odlučili smo se za ovo drugo, a japanke su ostale na čekanju – kaže Mario.
Željela bi mobitel, psa… ali je skupo
Tek nekoliko Kristininih drugara zna kako ona živi. Djevojčica bi, kao i njeni vršnjaci, željela mobitel, onaj na dodir, da joj tata kupi psa…
– Ali, ne vjerujem da ću to dobiti zato što je skupo – kaže Kristina, koja je na sebe prerano preuzela teret odraslih.
Kontakt za pomoć Mariju Majstoroviću i djevojčici Kristini
Ukoliko želite pomoći bolesnom Mariju Majstoroviću i njegovoj kćerki, možete ih kontaktirati na ove telefonske brojeve:
065/ 238 – 728 i 052/ 360-397
Dnevni avaz
https://www.youtube.com/watch?v=OuJtpZx2F3Q
