Da se studenti i đaci resavske škole u Srpskoj i BiH sve više okreću “tradicionalnim” načinima varanja i prepisivanja na časovima i ispitima pokazuje primjer specijalnih olovaka – šalabahtera, koje su odnedavno postale pravi hit na crnom tržištu!
Naime, prodavci ovog najnovijeg “izuma” već trljaju ruke od zarade, jer šalabahter-olovka, kako tvrde u oglasima, odlično konkuriše savremenim i skupim prepisivačkim olovkama sa nevidljivim mastilom, pametnim telefonima, elektronskim bubicama i ručnim satovima sa velikim tehničkim i memorijskim mogućnostima.
Ne mogu ih uhvatiti
– Ove olovke koštaju samo pet KM po komadu. Izgledaju sasvim uobičajeno i više su nego jednostavne za upotrebu. Potrebno je samo povući dio na olovci iz koje izlazi papir dugačak 20 centimetara, gdje možete napisati šta hoćete. Čim otpustite pritisak prsta na taj dio, papir se veoma brzo uvlači u olovku – kaže jedan od prodavaca.
Ovaj Sarajlija tvrdi da je šalabahter-olovka toliko efikasna da onaj ko prepisuje uopšte ne mora da brine o tome da li će ga na djelu uhvatiti njegov nastavnik ili profesor.
– Trenutno su u ponudi olovke sa kalendarom, ali to nije problem ako se preko njega zalijepi bijeli papir – otkriva naš sagovornik.
S tim u vezi, odlična učenica jedne od srednjih škola u Banjaluci, koja je željela da ostane anonimna, ističe da sve više đaka u njenom razredu nabavlja pomenuti šalabahter.
– Tu olovku, koju su već nazvali šalabahterovka kupuju preko interneta. Već se pokazalo da nastavnici ne mogu uhvatiti učenike u prepisivanju, jer ni ne slute šta rade. S druge strane, to nama, koji redovno i vrijedno učimo, zaista smeta, jer loši učenici dobijaju nerealno visoke ocjene. I oni su sad face i glavni u društvu, a mi smo i dalje štreberi, bubatori… Naravno da je ljudski ponekad prepisati, ali ovo nas stvarno nervira – kaže ova srednjoškolka.
Valentina Sovilj, direktorka srednje Ekonomsko-ugostiteljske škole u Prijedoru, koja nije čula za ovu novu tehniku varanja, navodi da je prepisivanja bilo otkad postoje škole i obrazovne ustanove.
Borba sa vjetrenjačama
– Ipak, na nama prosvjetnim radnicima je da se s tim pojavama pravovremeno i stalno borimo, prvo na jedan pedagoški način, a kasnije, ako je potrebno, vaspitno-obrazovnim mjerama i sankcijama. Iako u našoj školi prepisivanje nije toliko izraženo da bi bilo zabrinjavajuće, brine trend u društvu da se kroz život i obrazovanje pokušava ići prečicama. U toj stalnoj borbi sa vjetrenjačama mi pokušavamo da đacima dokažemo da je teži put učenja, truda i rada, a ne prepisivanja, zaista jedini pravi i najbolji put – objašnjava Soviljeva.
Za to vrijeme, Nikola Paripović, profesor srpskog jezika iz Banjaluke, naglašava da je u društvu u kojem se ljekaru ide s kovertom za mito “normalno” i ispit polagati pomoću sredstava za prepisivanje.
– Sve negativne pojave u društvu su povezane i tako ih treba i razmatrati. Kako se boriti protiv toga? Pa ne možemo se boriti protiv posljedica, nego protiv uzroka! Odnosno, ne treba snižavati temperaturu, već uništiti viruse u organizmu – zaključuje Paripović.
Delić: Varanje postaje model ponašanja!
Psiholog Zlatko Delić ocjenjuje da varanje i prepisivanje, nažalost, postaju sve prihvaćeniji modeli ponašanja đaka i studenata u ovdašnjem društvu, što je pogubno na duže staze.
– Radio sam na fakultetu pa mogu reći da je prepisivanje uzelo maha s pojavom savremenih tehnologija i da će toga uvijek biti. Međutim, veći problem je to što su nam društveni moral, obrazovni i vrijednosni kriterijumi opali. Čini se da je danas jedino važno postići “uspjeh” ne birajući sredstva. Dakle, nije bitno kako si do nečega došao, već samo da si došao i da si se “snašao”. S druge strane, preveliki broj onih koji su učili i vrijedno sticali znanje ostaje na margini – upozorava Delić i dodaje: “Svakome ko je, ne učeći i ne radeći na sebi, olako završio školu i dobio diplomu, položaj i titulu, to će se prije ili kasnije obiti o glavu. Nažalost, ne samo njemu već i cijelom društvu”.
Press RS
