Na suđenju za zločine počinjene na području Prijedora, svjedok Odbrane Radeta Vlasenka govorio je o početku sukoba i lošim međunacionalnim odnosima.
Petar Končar je kazao da su na području Prijedora odnosi između Bošnjaka i Srba bili loši.
“Bilo je loše – svađe, prepirke, psovanje srpske majke”, kazao je svjedok Končar.
Prema njegovim riječima, postojali su punktovi koje su držali naoružani muslimani. U maju 1992. godine, kako je naveo, bilo je sukoba sa Jugoslovenskom narodnom armijom (JNA).
“Ubijena su dva vojnika na Hambarinama i jedan u Kamičanima. (…) Sukob je bio 24. ili 25. maja 1992., poslije ultimatuma za predaju oružja. Bio ultimatum da sve nelegalne formacije predaju oružje”, kazao je Končar.
On je rekao da te formacije nisu predale oružje. Posvjedočio je da se iz pravca Kozaruše i Kozarca čula pucnjava, ali da ne zna ko je pucao.
“Stanovništvo je završilo svukuda. Jedan dio u Trnopolje, jedan u Prijedoru dole”, kazao je svjedok na suđenju Mitru i Radetu Vlasenku te Dragi Končaru, optuženima za učešće u progonu civilnog nesrpskog stanovništva s područja Prijedora.
U sklopu progona su, prema optužnici, od 24. maja do polovine augusta 1992. godine vršena ubistva i prisilni nestanci.
Svjedok Končar je rekao da su u njegovom selu Jaruge 1991. i 1992. bile seoske straže.
Odgovarajući na pitanja Optužbe, on je kazao da seoske straže nisu bile organizovane u jedinicu, te da su se i one mogle smatrati paravojnom formacijom.
Svjedok je potvrdio da je imao oružje, kao i Rade Vlasenko, koji je imao automatsku pušku.
Prema riječima Končara, oni koji su bili u seoskim stražama nisu predavali oružje kad je bio ultimatum paravojnim formacijama.
“Mi nismo napadali nikoga”, kazao je svjedok.
Na pitanja da li je bilo dobrovoljno odlaženje ljudi iz Mahmuljina u Trnopolje, svjedok je odgovorio da nije.
Nastavak suđenja zakazan je za 9. februar.
BIRN
