Lucija Kimani-Marčetić, atletičarka banjalučkog AK Borac, koja živi u Donjim Orlovcima, nadomak Prijedora, prva je među sportistima i sportistkinjama iz Republike Srpske i BiH, koja će imati tri učešća na ljetnim Olimpijskim igrama!
Do sjajnog uspjeha ova 35-godišnjakinja stigla je ispunivši normu i Valensiji, istrčavši maratonsku trku za 2:40:36 (potrebno vrijeme za odlazak na najveću svjetsku sportsku smotru kod seniorki iznosilo je 2:42,00), a njen domet je tim značajniji ako se zna da je imala gotovo dvogodišnju pauzu.
Sa staze je bila odvojena, što zbog povrede tetive, ali i mnogo ljepšim povodom, zbog rođenja kćerke Viktorije.
Međutim, njen veliki povratak mogao se naslutiti marta ove godine kada je na Tajvanu u maratonskoj trci osvojila šesto mjesto i s obzirom da je trčala dva sata i 58 minuta bio je to obećavajući rezultat.
-Pomalo sam od javnosti i krila taj nastup, vjerujući u sebe, ali se i pribojavajući da neće sve ići baš lako. Ipak, maratom nije slučajno najteža trkačka disciplina. Znala sam da ću morati mnogo truda da uložim. Isplatio se u Španiji, iako sam imala peh da na drugom kilometru padnem, tu sa izgubila minut i razmišljala šta da učinim. Riješila sam da, iako sam povrijedila kuk, nastavim. Odluku o odustajanju odložila sam, jer sam željela da vidim koliko mogu da pratim rivalke. Na kraju završila sam trku i izborila pravo da se još jednom dokazujem na OI, koje su san svakog sportiste, ovoga puta na južnoameričkom kontinentu, u Rio de Žaneiru – priča Lucija.
Ove godine bila je na prvim Evropskim olimpijskim igrama u Bakuu (Azerbejdžan) treća na 5.000 metara, a još jedno „bronzano“ odličje joj je izmaklo i na dionici od 3.000 m. pošto je na cilj stigla kao četvrta.
Rodom iz Kenije (provincija Rift Vali) gdje je prvo trenirala fudbal, a prvi maraton trčala tek 2003.godine (3:08:00), obrela se u gradu na Sani 2005. i ostala u Potkozarju.
U Prijedoru postoji Škola atletike sa njenim imenom čiji članovi već postižu zavidne uspjehe.
Ponijela je u tradicionalnom izboru uglednog banjalučkog lista „Glas Srpske“ epitet najboljeg sportiste RS za 2006.godinu. Iza nje su već dvije Olimpijade, 2008. u Pekingu i 2012. u Londonu.
-U Pekingu sam zauzela 42.mjesto u konkurenciji 100 atletičarki sa vremenom 2:35:46, a u Londonu, nažalost, ostala sam bez plasmana. Zbog bola u „zadnjoj loži“ stala sam pred 40-im kilometrom, a ispostavilo se da je bol bio posljedica iritiranog živca pršljena lumbalnog predjela kičme. Na meni je da po narodnoj izreci „treća-sreća“ u Brazilu pružim najviše – kaže kroz osmijeh kraljica „kraljice sportova“ Republike Srpske i BiH.
Skromna, pozitivna, gleda samo naprijed, ne govori o svojim dostignućima dužnim pažnje i poštovanja.
Najvrijednija je svakako pobjeda u „Kupu Evrope“, ali uz rekord u maratonu kako u RS i BiH, koji drži trijumfom na 20. Memorijalu Hanžeković-Zagrebačkom maratonu 2011.godine (2:34:57) u RS u vlasništvu su joj rekordi na 3.000, 5.000 i 10.000 metara, kao i polumaratonu, a u dvije posljednjepomenute discipline je i bh.rekorderka.
U trkama od 1.500 do 10.000 metara bila je čak 30 puta šampionka BiH, donijela šest medalja sa Balkanskih prvenstava.
Pored navedene prestižne smotre u glavnom gradu Hrvatske, gdje ima najbolje ostvarenje tog maratona, kako u Hrvatskoj, trijumfovala je i u Makedoniji i Poljskoj, a gotovo je i nemoguće pobrojati sve međunarodne ulične trke kada se nalazila na pobjedničkom postolju.
Za odlazak u Rio potrebno je dobro se pripremiti.
-Lucija je samofinansiranjem stigla do „A“ olimpijske norme za koju, kako smo nedavno obaviješteni iz Olimpijskog komiteta BiH, postoji određena stipendija, dok je za „B“ normu nema i očekujemo isti tretman kao i dvoje atletičara koji su je takođe ispunili, Amel Tuka (800 metara) i bacač kugle Hamza Alić. Za razliku od zemalja okruženja Srbije, Hrvatske i Slovenije prije svih, koji u dvogodišnjem periodu novčano pomažu sportiste koji mogu da svoje države predstavljaju na OI, u BiH to nije slučaj. Ipak, moram da istaknem da smo, kada smo se obraćali za pomoć, imali uvijek podršku Ministarstva za porodicu, omladinu i sport Vlade Republike Srpske, pa smo uvjereni da će tako biti i ovoga puta – rekao je Siniša Marčetić, suprug, ujedno i trener prijedorske olimpijke.
Tekst – Nenad Đerić/Aleksandar Drakulić – www.prijedordanas.com
Foto – Lucija Kimani
