Osvojen je Mont Blanc, najviši vrh zapadne Evrope, a ujedno i najviši vrh Alpskog masiva. Planinari PD “Klekovača” iz Prijedora su u periodu od 9-20. jula učestvovali u ekspediciji koja je za cilj imala osvajanje već pomenutog vrha Mont Blanc i najvišeg vrha Italije, Gran Paradisa.
Tročlana ekipa PD “Klekovača” je bila u sljedećem sastavu: Draško Zgodić, Mira Kojić i Milica Bogdanović. Bili smo dio tima kojeg su činili još i članovi banjalučkog Planinarsko alpinističkog kluba “Summit”, Planinarsko sportskog društva „Patrija“ iz Gradiške i Društva prijatelja prirode „Lipa“ iz Odžaka.
Plan je bio da se prvo izvrši uspon na Gran Paradiso, zbog aklimatizacije i pripreme za veću visinu, a nakon toga da se pokuša uspon na Mont Blanc. Devetočlani tim je krenuo iz Banja Luke u popodnevnim časovima 09. jula. 2015. Prva stanica nakon više od 1000 km vožnje je bilo turističko mjestašce Pont Valsavarenche u Aosta dolini, koje se nalazi na gotovo 2000 metara nadmorske visine, na samom sjeverozapadu Italije.
Nakon pakovanja opreme počeo je uspon stazama Nacinalnog Parka Gran Paridiso do planinarskog doma „Vittorio Emanuele II“ koji se nalazi na visini od 2732 m. U popodnevnim časovima je uslijedio odmor na obali ledničkog jezera koje se nalazi pored samog doma i spremanje opreme za sutrašnji uspon. Na uspon smo krenuli u 03:00 h, da bi iskoristili vrijeme dok je snijeg na glečeru čvrst i dobar za uspon i da bi se smanjila opasnost od pada u neku od glečerskih pukotina. Grupa se podijelila u dvije alpinističke naveze zbog sigurnosti.
Nakon prelaska glečera, do samog vrha je ostao kratki prelazak tehnički težeg dijela stijene, koji je uspješno savladan. Vrh Gran Paradisa i najviši vrh Italije (4061 m) je osvojen nakon 5,5 sati hoda.
Silazak je prošao dobro, uz manje simptome visinske bolesti i probleme sa zuljevima kod nekih članova grupe. Uslijedio je odmor u kampu u Valsovarenche Pontu, a jutarnjim časovima se krenulo prema evropskoj Meki za alpiniste i skijaše, Chamonixu u Francuskoj. Dvodnevni odmor u Chamonixu je dobro došao svim članovima grupe da skupe potrebnu energiju za glavni uspon koji nas je očekivao. Boravak u divnom gradiću je iskorišten za obilazak spomenika i građevina posvećenih vjekovnoj tradiciji planinarenja u ovom kraju, ali i za obilazak mnogobrojnih prodavnica specijalističke planinarske opreme.
U utorak, 14. jula, grupa kreće na uspon do prve tačke na ruti, planinarskog doma Tete Rousse (3167 m). Prvi dio puta iz mjesta Les Houches prelazimo žičarom, zatim zupčastim vozom, koji je jedna od najstarijih turističkih atrakcija Mont Blanc-a. Od zadnje stanice voza kreće dobro obilježena pješačka staza do doma, koju smo prešli za nešto više od tri sada hoda.
Dom Tete Rousse je renoviran 2003. godine i nudi vrlo dobre uslove smještaja. Naravno, već na toj visini nema pitke ni tehničke vode, osim one koja se dobije topljenjem snijega. Moguće je kupiti vodu za piće, kao i hranu, ali po prilično visokim cijenama, jer se sve namirnice dopremaju isključivo helikopterskim transportom. Kada smo se smjestili i okrijepili proveli smo veći dio dana na platou ispred doma, uživajući u sunčanom vremenu i pogledu na vrhove Alpa.
Polazak je bio u 08:00 u jutro 15.07. Na samom početku staze nakon prelaska glečera čekao nas je vjerovatno najopasniji dio staze, Veliki kuloar ili, kako ga češće zovu, “kuloar smrti”. Okomita stijena visoka oko 700 m, niz koju se svakodnevno obrušava velika količina krupnog i sitnog kamenja. Staza široka četrdesetak metara vodi podnožjem usjeka kroz koji se obrušavaju stijene i potrebno ju je preći što brže, ali uz maksimalan oprez zbog klizavog i okomitog terena. Srećom, za vrijeme našeg prolaska kuloar je bio miran i svi su sigurno prešli na drugu stranu. Nakon toga je uslijedio uspon vrlo strmom stazom, koja je na mnogim mjestima osigurana fiksiranim sajlama, zbog velike izloženosti stijene. Uspon do doma Gouter je trajao između 3 i 4 sata.
Planinarski dom Gouter je jedna veličanstvena građevina na visini od 3835 m, čija je gradnja završena 2014. godine. Prije toga je u fuknciji bio stari dom koji se nalazi na istoj stijeni, udaljen svega 300 metara od novog doma. Smještaj je kao i u domu Tete Rouse vrlo dobar, a cijene hrane, pića i smještaja nešto više. U domu smo sreli u upoznali ekipe iz Slovenije i Srbije, tako da smo zajedno bili najbrojnija grupa, Jugoslavija u malom. Pripreme za slijedeći dan, dan uspona su obavljene i svi smo rano otišli na spavanje, jer je polazak planiran za 01:00 h.
Na dan uspona, 16. juli, po planu krećemo iz doma, po vrlo vjetrovitom i hladnom vremenu. Kao i na Gran Paradisu, podijeljeni u dvije naveze, polako napredujemo. Nakon 3 sata hoda po zaleđenoj glečerskoj stazi stižemo do skloništa Vallot, koje nam je pružilo prijeko potreban odmor i vrijeme da se okrijepimo i ugrijemo.
Nakon polaska iz skloništa, oko 05:00 h, napolju počinje da sviće i vjetar se smiruje, tako da je napredovanje olakšano. Čeka nas još jedan težak dio staze, odnosno Grand Bosse i Petite Bosse greben, gdje je staza jako uska i ide vrhom grebena, a s obe strane staze je veliki nagib i duboka provalija. Potrebno je sa izuzetnom pažnjom mimoilaziti se sa planinarima koji se kreću u suprotnom smjeru. I taj dio staze je uspješno pređen i nakon ukupno 6 sati, ispred nas se našao osunčan plato Mont Blanca, vrh Alpa, na visini od 4810,02 m po zadnjem mjerenju iz 2014. godine.
Vrh je osvojen, ekspedicija je uspješno ostvarila željene ciljeve!
Uslijedio je pažljiv silazak, jer ništa nije gotovo dok se sigurno ne spustimo u dolinu. Prvi dan do doma Gouter, drugi dan do Chamonixa, kroz kuloar koji je ovaj put bio veoma aktivan ali smo uz sreću i dobro tempiranje svi prošli bez ogrebotine. Treba napomenuti da je na dan našeg silaska, jedan francuski planinar smrtno stradao u kuloaru, a dan nakon silaska vlasti su privremeno zatvorile dom Gouter zbog velike opasnosti od odrona u kuloaru, dok traje toplo vrijeme koje pogoduje topljenju snijega i pokretanju odrona u kuloaru. Tako da možemo reći da smo u poslednjem trenutku prošli ovu stazu, uspješno i sretno se vratili nazad.
Draško Zgodić
PD Klekovača Prijedor
