Bliska prošlost
Ne tako davno uručivanje karanfila je bila čast, dok su ruže bile privilegija jednog broja odabranih i onih koji daruju i onih kojima se daruje. Jedna je učiteljica, međutim, smatrala je da može da bira pa je roditeljima svojih učenika direktno poručila da ne želi nipošto da na poklon dobije vještačko cvijeće koje je tada bilo u modi. Kaže, baš mi treba jedan set čaša za piće i nemojte slučajno da mi djeca donesu vještačko cvijeće, neću ga primiti. I dobila je taj željeni poklon, a nama, njenim prvačićima ostalo je u sjećanju da je za 8. mart ona imala svoje želje i nije htjela ni po koju cijenu da prihvati ono što bismo joj mi kupili. A otkud je znala šta su njeni đaci imali namjeru da joj kupe. Možda nešto mnogo vrijednije uz tu, tada privilegiju zvanu ruža. Međutim, ono što je sigurno je da nas je naučila ko je bila Klara Cetkin i njena borba za prava žena čije pravo na rad ne umanjuje plate muškarcima i da se žena mora osloboditi nadmoći muškaraca.
Bliska sadašnjost
Učiteljicama je svejedno, jer set čaša za piće sigurno imaju i to više vrsta. Vještačko cvijeće davno nije u modi, karanfili su prejednostavni, ruže potcijenjene u odnosu na zlatni nakit. Ako i dobiju cvijeće, primiće ga onako radi reda uz neizbježnu rečenicu „pa niste trebali“. A nisu iskrene, jer željele su i očekivale više. Svaka čast izuzecima, ali to je naša stvarnost. I vidjećemo ovih dana grupe djece kojA biraju poklon, znaju se i posvađati u izboru poklona i ko će ga uručiti. A ne znaju da je onima kojima ga daruju svejedno, jer takva su vremena. Ono što više zabrinjava od toga hoće li im se poklon svidjeti ili ne, jeste da većina ne zna ko je Klara Cetkin. A o Rozi Luksemburg, kao jednoj od najvećih revolucionarki 20. vijeka da ne govorimo. Nema više ko da im traži da to znaju. Najvažnije je da se karanfili svih boja nose u vrećama, kutijama da se dijele kome god se stigne i da to više nema nikakvog smisla jer se mnogi pitaju zašto se to uopšte radi za 8. mart. O pravima žena niko ne progovara, kao podrazumijevaju se.
Bliska budućnost
A na današnji dan je neizbježno pitanje, šta će biti sa 8. martom ako dođu svemirci. Jedno je sigurno, karanfila i ruža sigurno neće biti, a ako i bude, neće više imati miris ni boju. Čaše za piće nikome neće trebati, a što je najgore tada više niko neće ni znati da su postojale Klara Cetkin i Roza Luksemburg. Koga će tada još biti briga za pravo žene da bude žena, ali ravnopravna sa muškarcima. Šta je to ravnopravnost kad je sve komjuterizovano, kad usisivači sami čiste, mašine same kuvaju i spremaju i sve radi na dugme i na dodir. Za to nije potrebna ravnopravnost. Ipak pogrešno, jer 8. mart neće ukinuti svemirci u bliskoj budućnosti, ukinuli smo ga mi sami jer smo mu izgubili smisao.
Snežana Tasić – www.prijedordanas.com
