Pretpostavka je da će se svaka peta žena u jednom razdoblju života susresti s poremećajem štitne žlijezde, a broj oboljelih muškaraca sve je veći, tvrde stručnjaci.
Osim genetike, nastanak bolesti štitnjače uzrokuju stresan život, nepravilna ishrana i promjene hormonskog statusa poput trudnoće i menopauze. Poremećaji u radu te važne žlijezde danas su drugi po redu endokrini problem po učestalosti, nakon dijabetesa.
Prvi simptomi nepravilnog rada štitne žlijezde, koja se nalazi u vratu ispod Adamove jabučice su oticanje vrata, neobjašnjiv gubitak ili dobijanje na težini, ispadanje kose, kao i promjene u nivou energije i raspoloženju.
Kako štitna žlijezda kontroliše rad metabolizma, njen poremećaj može da rezultuje i problemima s plodnošću, ali i povišenim krvnim pritiskom, oštećenjem srca kao i psihičkim problemima u vidu depresije.
Najčešći oblici bolesti štitne žlijezde su hipotireoza, kada luči premalo hormona, kao i hipertireoza, koju karakteriše pretjerano lučenje hormona. Kako su stanja i uzroci poremećaja drugačiji, tako su drugačiji i simptomi.
Dijagnostikovanje
Najčešći metod utvrđivanja bolesti je analiza hormona štitne žlijezde u krvi.
Ako nivo hormona nije optimalan, obavlja se ultrazvuk ovog organa.
Kod prisutnih čvorova u tkivu štitne žlijezde radi se punkcija čvorova i scintigrafija.
U pojedinim slučajevima problem prolazi sam od sebe, dok je u većini potrebna terapija lijekovima.
Kod postojanja čvorova, kao i kod hipertireoze, koju nije moguće kontrolisati duže vrijeme, pristupa se operaciji štitne žlijezde ili zračenju radioaktivnim jodom.
Hipotireoza
Najčešći uzrok nedovoljnog lučenja hormona štitne žlijezde je autoimuna bolest Hašimotov sindrom koja se potvrđuje testiranjem antitijela tiroidne peroksidaze (TPO) i tireoglobulina (Tg).
Autoimuna bolest može da postoji i ako nije prisutan poremećaj hormona, ali potrebno je da takvo stanje prati ljekar jer i u tom slučaju mogu da postoje simptomi bolesti.
Simptomi:
– Gojenje bez pojačanog unosa hrane,
– Zadržavanje vode u tijelu,
– Zatvor i tegobe sa varenjem,
– Stalan umor i manjak energije,
– Poremećaji menstrualnog ciklusa,
– Suva i perutava koža,
– Ispadanje kose,
– Pojava otoka na vratu tj. gušavosti,
– Povišen krvni pritisak,
– Osjećaj udaranja srca,
– Osjećaj hladnoće zbog usporenosti metabolizma,
– Depresija,
– Psihomotorna usporenost,
– Neplodnost.
Liječenje hipotireoze najčešće se svodi na nadoknadu prirodnih hormona štitne žlijezde sintetičkim, koji se piju svako jutro natašte, u zavisnosti od doze koja je potrebna tijelu.
Hipertireoza
Kod hipertireoze dolazi do pojačanog stvaranja hormona štitne žlijezde, a najčešće je posljedica autoimunog procesa tj. Gravesove bolesti. Ostali uzroci su čvorovi i poremećaj u radu hipofize. Simptomi su često jače izraženi nego kod hipotireoze.
Simptomi:
– Ubrzan rad srca,
– Prekomjerno znojenje,
– Neobjašnjiv gubitak težine uz velik apetit,
– Česte stolice,
– Subjektivan osjećaj vrućine,
– Podrhtavanje ruku i mišića tijela,
– Ispadanje kose,
– Krhki nokti,
– Otok na vratu,
– Nervoza i psihički nemir,
– Hiperaktivnost,
– Problemi s nesanicom,
– Poremećaj menstrualnog ciklusa,
– Problemi s vidom i buljavost očiju,
– Povišenje krvnog pritiska.
Liječenje hipertireoze obuhvata terapiju antitireoidnim lijekovima koji blokiraju stvaranje i otpuštanje hormona štitne žlijezde, kao i betablokatorima koji usporavaju rad srca.
Kako terapija može da rezultuje nuspojavama poput smanjenja broja leukocita, ona nije doživotna.
Ako ne dođe do povlačenja bolesti, tada se pristupa liječenju radioaktivnim jodom, djelimičnom ili potpunom uklanjanju štitne žlijezde.
Na taj način tijelo se dovodi u hipotireozu, pa je potrebno nastaviti liječenje sintetičkim hormonima.
